Re Dei Lacrimosi

Hronika Urbanog Spavaca (svaka gramaticka greska je namjerna, ucinjena sa mnogo paznje, osim onih koje nisu:)

22.01.2014.

Rupa



U nebu su tri rupe, tri figure,
s njima zakopano sto je tvoje, moje, nase,
taj presjek skupa neprestano jase,
ove kosti matore, moje,
sto ko temelji pristojnosti stoje,
i ja,
nasilnik bez srece,
na prvoj padini u provaliju skrecem.

Ne bi do razuma,
ni logici ne tezim,
hocu samo da lezim
sasvim nadomak ceznji.

16.01.2014.

Keka

Svjetlana juce ti je bio rodjendan. Mi smo dosli do tebe. Na groblje

17.12.2013.

P

Ethics

Svidjalo mi se to sto ima da ponudi,
cak bi rekao i hvala,
imala je vise, da covjek poludi,
nego sto bi ijednom dala.

Pricala je lijepo,
smijala se pri tome,
sijala je cijelim bicem,
pitah se cemu, kome.

Na kraju cu podviti rep,
kao matori dzukac,
nemas sta traziti tu,
vrijeme za metamorfozu,
postacu kukac.

Zato sam ja prestao da se smjeskam,
pisem,
pjevam,
nisam kupio zvaku,
ionako bi me samo potrosila,
vracam se svom mraku.

16.03.2013.

Petak kada je otisla

Juce sam plakao vise nego za tobom

25.02.2013.

Pod jastuk

Ima dugo kako se zagledala u Osmana. Imalo se sta i vidjeti, bio je krsan, nije se znalo jel visi il siri, a oci, hej oci, ko ugarak, sjevnule bi ispod fesa svaki put kad bi okrenuo svoje nasmijano lice. A nije ni njemu bilo svejedno, makar u pocetku, i dok je nije zamanto. CEsto je, obicno nocu kad bi svi pospali, najgorim kletvama proklinjala dan kad je od nje kupio kokos i otad ostade da devera sa posljedicama njegove muzevnosti, osjecajuci u svakom trenutku samoce njegov vreli dah na svom vratu,duboki glas koji sapce lazi. Te vunene carape su bile jedina stvar koju je imala od njega. Nije mogla vise izdrzat, bilo je il ona, il on. Nek crkne svinja, ime mu se zametnulo. Bilo je jednostavno, rekle su joj. Samo ih natopi prljavom krvlju iz sebe, i zakopaj ih pod prozorom jali za satorom gdje ce sigurno spavat makar tri noci. Sto je bitnije budi sigurna da ih je sebi namjenio, ili ta kurva sto mu je plela da ih je za njeg plela, rekle su joj. Nije kome je namjenjeno, vec kome je sudjeno. I to su joj rekle. Mnogo se puta sjetila sta su joj govorile, i da ce joj se vratiti ako ne budu te njegove carape stvarno njegove, da ce mrijet. I pozelila da je tad i tako crkla. Nije, on je umro, ali ne prije nego sto je sve oko sebe unistio, sto je njegova ruka takla to je sreca obilazila. A ona je postala ona iza cijih se ladja sapce, i kojoj se ide samo u nevolji, ili da do nevolje ni ne dodje, da napravi zamotuljak, sto se draganu, il dragoj, pod jastuk metne.

07.01.2013.

Bozic

I tako,
novi dan pred nama,
nekakvo ice i pice,
nekakva slava,
nada mnom sjena, tama,
odzvanja tisina, bez price.

Nek ti je sa srecom, drago bice,
mnogo ljubavi, nasmijanih ljudi,
neka ti vjecito svice,
nek zora ti rudi.

16.12.2012.

Svi bi da budu Bukovski

Svi bi da budu Bukovski,
Da piju, tucaju se i biju,
I slazu iskrene rime.
Ali ne moze,
Nije sve prosto,
Osvajati prostor u glavama
Tezak je pos'o,
I biti svoj,
A biti svaciji,
Duh segnuti,
A tijelo ne taci.
Svi bi da budu Bukovski,
A ne svoji,
Iskreni u tonu,
Mirni i srecni,
Osobeni,
Bolji.

16.12.2012.

Pjesmica I

Ne mozes da znas sve
Jer znas i previse,
Osjetis me kao
Zemlja vodu prije kise,
Znas kako mislim,
Predosjecas kako disem,
Poslusaj moj mukli monolog
Prepoznaces svrhu moje price
prenesose mi je nagovjestaji
Sablasti,
I mnogo, mnogo vise
Rekao bih jos,
Ali neka, tise,
Sa vec recenim
Pretvorih se u klise.

16.08.2012.

Pjesn

Zena

Kad bi predmet moje ljubavi
bila jednostavna zena
pratila bi me kroz zivot,
kao sjena
nikad zamisljena
umorna,
ni snena.
Savrsena.
Robot zena.

Note to self

biti dobar
biti dobar
biti dobar
biti dobar

biti bolji nego sto zaista jesi.

24.12.2011.

Dodjavola

I vucem lajen sa turcinom, ne zanosim se velicinom. bahat sam sa zaduzenjima, vidim sta smijem i mogu, da me vide potukli bi me do nogu. Borba, jutro, ili dan je vec, od dima odvise ne vidim, vrijeme je lec. pocetak, il kraj, vise nije bitno. Otici cu kad je pravo vrijem, nepobitno. Metalika

11.11.2011.

'91. (omaz Milanu Mladenovicu)

(Og)n(j)ista

Kroz kuce nasih predaka
samo hladna jeza probija
zgasla ognjista i prazna kolijevka,
Zaboravljeni osmjesi grle zivotne radosti drhteci.
Sahranjena pravda lezi na srcu ko gromada,
sto je manja krivica to teze pada.
Nebo pije uzdahe,
salje prikaze protiv zaborava,
stitnik ljudskih prava.
Da mi bi umrijeti
odmorila bi se
kaze moja stara.
A ko bi nju mogao da sprijeci

Klica

Klija duboko u meni
zdere i guta,
cemer i jad
tuga sve brise sa svog puta.
Kad pobjedi nestacu
na gubitku smo
i ona i ja

Himna

I dva i tri prsta
plasim se i polumjeseca i krsta,
obe vrste bradonja su strava
dok ne padne mrtva glava.
Djeca bez buducnosti,
djeca bez proslosti,
daleko smo dosli s tim.

03.02.2011.

Utopija

Sve mu je djelovalo normalno. ustao je jako rano, kao i svaki dan, iako je je legao oko jedan vec u 6 je bio na nogama, spreman za nove radne pobjede. Odradio je jutarnji set vjezbi i otisao pod tus kad je cuo zvono. Komsinica prekopta. u donjem vesu. Trazi soljicu secera. Ok, i cudnije se stvari desavaju, medjutim dok je on otisao u kuhinju i vratio se komsinica je skinula odjecu i pocela da se zadovoljava usred sobe. pomalo se lozio na nju i iako se zacudio nije mnogo razmisljao. Prisao joj je poceo da je ljubi. Seks je bio kratak i jako glasan. Makar je ona bila glasna. Posto je otisla sa svojom soljicom secera (jedva ju je odvojio od uda, iz nekog razloga ga je lizala deset minuta posto je svrsio, dok joj se pogled gubio u daljini) krenuo je pod tus, opet, ali ga je na pola puta do kupatila opet naslo zvono. Druga komsinica sa sprata. U spavacici. Problemi sa sudoperom. Nakon sto je pola sata proveo ubjedjujuci je da nemam pojma o cijevima i njenog upornog navaljivanja da dodje kod nje da pogledam otisao je do njenog stana i podvukao se pod sudoper. ispalo je da nije to bilo jedino pod sta se podvukao, posto je komsinica posto je legao otkpcala njegove pantalone i drugi jutarnji je mogao da pocne. Dok je citava glasna i brza akcija, opet, prosla mogao je uhvatiti malo vremena da mu kroz glavu prodje da nesto debelo nije u redu. nije sumnjao u svoj sarm i zavodnicke kvalitete, ali ove zene je sreo par puta i nisu pokazivale ni trunku interesovanja za njega. ali kad je usao u stan i sestra mu se javila da mu kaze kako ima vlazne snove o njemu otkad je svjesna sebe znao je da ludi. Odmah je nazvao majku, posto je sa njom uvijek pricao u kriznim situacijama. javila se. Odnosno neko se javio, i nista nije cuo osim buke i neke muzike. Lose muzike. Zabrinut pozurio je do stana njegovih roditelja. Da bi nasao svoju majku u sendvicu izmedju svojih najboljih prijatelja. Nisu ni obratili paznju na njega kad se pojavio. Sad je bio siguran da ludi, otrcao je do kola braneci se od polugolih zena koje su ga spopadale na ulici. Navratio je samo do xafsa da se opskrbi namirnicama, morao se braniti od pohotnih prodavacica, a izmedju polica su se parovi tucali kao zecevi. Jako glasno. I brzo. Stigao je do stana, zabarikadirao se unutra, morao je da razvali policu da bi mogao da zakuca daske na prozore. Na televiziji su bili samo porno filmovi, i to oni losi. Sto je jos gore njegova velika filmska kolekcija se sada sastojala samo od blago pomjerenih porno naslova. Popio je saku tableta za spavanje, zgrabio jastuk i nadao se da ce sve biti po starom kad se probudi, pritom proklinjuci svaki put kad je kao klinac pomislio zasto mu se ne desavaju stvari kao u pronicima.

04.12.2010.

Ser Isak Njutn

Bilo je zanimljivo kako zivot moze da se poigra sa tobom. Ser, kakva smijurija. na kraju krajeva zasluzio je, nakon svega. Rano je ostao bez oca, a majka ga je ostavila sa bakom zbog gada za kojim je otisla. Prokleta kucka, sve je ucinila da ga unisti. Srecom naisao je na gospodina Stouksa. Susret koji mu je promjenio zivot. Heh. Nema vjecnog zivota bez istinske patnje.Jedna od stvari koje mi je rekao. Da ih nikad ne zaboravim. Dolazio je par puta za vrijeme predavanja i nisam mislio da njegove posjete imaju nekog znacaja za mene. Dok nisam dobio pozvi da poslije casova dodjem do kancelarije direktora. ovakve vrste poziva nisu bile uobicajene. Ogromna drvena vrata sa rezbarijama, Pakao, kako sam kasnije saznao. Stojao je sa lagnim smjeskom kad sam usao. Ponudio me da sjednem. Prvo je poceo sa mojom zivotnom pricom. Znao jesve do najsitnijih detalja. I onda je presao na stvar. Rekao mi je da pripada jednoj drvenoj rasi i da su ga zvali mnogim imenima prije nego je dobio ovo danasnje. Rekao je i da moguda ga zovem Henri, jer ime nista ne znaci. Ponudio mi je zivot, i to ne bilo kakav, vjecni. Da je slucajno bio ista manje oddirektora moje skole ismijao bi ga, surovo, kako su to moji vrsnjaci precesto cinili. I pored tog autoriteta on je znao neke stvari o meni koje niko, osim mene samog, nij mogao znati. Potom mi je rekao da rpvo moram da mu budem hrana neko vrijeme i da je to mucno i bolno iskustvo, ali da se isplati. Realno nisam imao sta da izgubim, zivio sam sa majcinom majkom i strastveno mrzio njenog novog muza, zamjenu za mog oca.Pristao sam. Mjesecima sam dopustao gospodinu Stouku da isisava zivot iz mene. Za to vrijeme smo pricali o filozofiji, matematici, umjetnosti. Osjecao sam da mi sve te stari koje sam smatrao teskim i koje mi nikada nisu pretjerano dobro isle sada postaju jasne i jednostavne. Osjetio sam da se mijenjam. Majka me pozvala da se vratim kuci, ali Henri je nasao nacin da je ubjedi da me vrati u skolu. Bilo je vrijeme za ritual. Lezao sam na okrugloj kamenoj ploci, na kojoj je bio izdubljen crveni pentagram. Presjekao mi je vratnu zilu, zile na zglobovima ruku i na nogama. Potom je posjekao svoj zglob i pustio da mu krv kaplje na moje rane. Krv mi je tekla niz kamene zljebove, slivajuci se u jedan pehar. On je pio iz nnjega, dok mi rane nisu zarasle. Poslije mi je rekao da samo jedan od hiljadu prezivi ritual. bio sam izabran an vise nacina. Prva stvar koju sam uradio bila je ubistvo ocuha. Onda sam malo divljao, one hiljade za cije smrti sam kriv pravdali su kugom i dodavali su broju zrtava te bolesti. Umorio sam se i od smrti i odlucio da se skrasim. Bavio sam se naukom, postao prorok novog doba. Kao bilo koji od nas, regrutovanih. I sad gledam sa nostalgijom na to doba, na pocetke, na vrijeme kad sam se sluzio svojim imenom. Sad, dok sjedim u parku i sa lazom paznjom gledam u Tajms i, kao, pijem kafu iz papirne case. Trazim segrta. Treba nam malo naucne revolucije. Sisari ponovo trebaju nasu pomoc

27.01.2010.

Spokoj

Proslo je vec neko vrijeme. Ali nije imao mira, osjecao je njeno prisustvo na svakom koraku, u svakoj stvari, osobi. Bio je ocajan. Toliko ocajan da je posegnuo za knjigama samopomoci. I poslije neznanog broja pocjepanih stranica i bijesnih bacanja, sutiranja istih naisao je na nesto sto mu se ucinilo zanimljivo. Kaze neka teta da poslije veze u koju je osoba bila veoma emotivno upletene prvi korak je skupiti sve stvari koje te podsjecaju na tu osobu i zapaliti ih. Prvo se nasmijao na tu pomisao. Onda je poceo da razmislja o njoj. I znao je da ce to na kraju uraditi, ali se opirao, jer nije zelio da izgubi sve sto ga veze za nju. Konacno je odlucio i poceo da skuplja stvari po stanu. Figuricu samuraja, omiljenu knjigu, sat, sliku... Tek je zavrsio sa dnevnom sobom a na stolu je bila vec poprilicna gomila stvari. Definitivno ce to da uradi. Poceo je fanaticno da vadi stvari sa polica, ormana, iz kupatila. Dnevna soba je bila prepuna stvari koje je ona kupila, voljela, koje su je podsjecale na njega. Nagurao je i namjestaj i legao je na gomilu. Razmisljao je da li je to sve. Nije bilo. Ostalo je jos mnogo mjesta, stvari koje su zajedno radili. Njih nije mogao zapaliti. Uzeo je benzin i pustio ga da se sliva niz njega i stvari. Dobar savjet, rijesice svoje probleme. Mir, konacno

27.01.2010.

Retard

Stojao je u cosku i prezrivo gledao po sobi. Za prezir niko nije mogao da zna sem njega jer mu je lice prekrivala njegova standardna grimasa. Grimasa za zurke. Pljunuo je, glasno, hranu na nekog jadnika, a punom sakom je zagrabio hranu sa prepunog tanjira i bacio je na drugog. Sobom se prolomila salva smijeha. Poceo je da grokce. Hrana mu je ispadala sa tanjira. Ali ne mari, domacin mu je dopunio tanjir. Zapravo prepunio, ponovo. Bio je atrakcija. Tako je zivio. Od partija, zurki, izlozbi. Da ga nije mucio cinizam bio bi to stvarno ugodan zivot. Gadili su mu se. Svi odreda, na prvom mjestu domacini, potom jadnici koji pokunjene glave bjeze jer ih maltretira, a zatim ostatak svijeta. Malo je obolio od ovoga, ali nije vidio drugi nacin da covjek bez formalnog obrazovanja lagodno zivi. Spustio je tanjir, uzeo dva piva, napunio usta i isprskao jedno u vazduh, popio drugo i skinuo pantalone. Poceo je da pisa u cosku sobe, i lagano se okretao dok nije otjerao par sa kauca. Sjeo je u sopstvenu mokracu. Volio bi da im vidi lica kad napise knjigu.

24.10.2009.

Zasad

Ni rijeci, ni stih, ne osta nista sem daha sto bijeli se u hladnoj noci, da bogdo tako iz mene nestanu tvoje oci

02.07.2009.

Pravda

A US judge bans publication of a book by a Swedish author promoted as a sequel to JD Salinger's The Catcher in the Rye.

01.07.2009.

Prokletstvo

Razvezao je duvankesu. bijesno. Uzeo je grumen duvana i razvukao ga po papiru. Lagano je uvijao papir medju prstima. Skoro da je zaboravio malopredjasnje dogadjaje. Spustio je svjeze smotanu cigaru na sto. Nasuo je rum u casu i iskapio je. Nasuo je jos jednu. Lagano je povukao stolicu, sjeo, podigao noge na sto. Zapalio je cigaru, povukao dim, ispustio ga i popio gutljaj. Jos uvijek nije skidao kostim. Znao je da ce opet prespavati u njemu. Uvijek ista prica, zadnjih deset godina, od proklete nesrece na platformi. Obozavao je Halloween. Navukao bi svoj kostim gusara. Uvijek gusara. Otisao bi na neku zabavu u blizini stana, prethodno dobro naliven rumom, citavu noc hodao sa kukom i bocom, vikao argh i ho ho ho. Uvijek isti scenario. Potom bi nekoj od zena bila zanimljiva citava predstava. Tada bi pijani mornar iz njega progovorio i pozvao je u stan. Pristala bi, naravno. I dok su pijano teturali stepenistem mislio je kako mu se sreca preokrenula. Mozda. To je bio privid. Usla bi, pijanstvo bi je sprijecilo da primjeti kormilo, Jolly Roger-a i druge zastave, gusarske naravno, sablje, kubure, cak i djulad, razbacane po kuci. Krenuli bi da se skidaju i nije bilo bitno da li je bio skinut prvo povez ili kuka. Pogled pun zgrazanja, savrseno otrijeznjen, glupavi izgovor, zatim odlazak, ne, bijeg iz njegovog brloga. Proklete kurve. Sve do jedne. Prije 400 godina bi je uzeo na silu, prerezao joj grkljan i bacio je u more a mjesto gdje zivi bi zapalio. Mrzi Halloween. Ho ho ho, and a bottle of rum

28.06.2009.

Plijen

Bio je ponosan, kako ce ga samo slaviti citav Copor kad stigne. Naravno ako stigne. Morao je stici. Jutros nije mogao ni da sanja, nadaos se da ce uhvatiti veliku bubu, ili pacova, ovako nesto nije mogao ni da sanja. Jer nikad nije vidio toliko mesa u jednom komadu. Cak ni Vodja, koji je, pored toga sto je najveci i najjaci, najbolji lovac, i vjecito jeo najbolje parce, nikad nije donio tako bogatu gozbu. Ovaj put nece, ovaj put ce on, lukavi, najmanji i najslabiji clan copora, da se gosti. Vec je u glavi kako lagano, pred svima, isjeca komad i zdere ga. Pohotno.Bilo je tesko, vukao je Komad koji je bio skoro tezi od njega kroz rusevine onoga sto je nekad bilo i kroz otpad koji su Povrsinci s vremena na vrijeme prosipali na njih. Stici ce do Brloga. Mora. Nije to pitanje casti. Davno je izgubio cast, za nju nema mjesta kada si slab. Poslije ovoga ce dobiti bitno mjesto u coporu, i jako dugo ce se pricati na okupljanjima Copora o Komadu koji je Lukavi donio. Jer niko od njih, ma koliko jaci bio od njega, nije vidio toliki komad mesa. Vjerovao je da ni Povrsinci nisu. Mozda i jesu. Komad je ipak ruka jednog od njih

28.06.2009.

Noc

Tiho, nek bujica rijeci
Osjecaje ne prijeci
Da isplivaju.
Ulud kameno lice,
Ispod sve te price
Iskri zdenac gorcine
Sto vrisku i bijesu brise ime
Njezno, blago,
Dok ne ostane samo ono
Sto nekad bi drago,
U vremenu kad je mladost,
Glupost sto pravo joj je ime,
Upravljase svime.
Bah


Stariji postovi

Re Dei Lacrimosi
<< 01/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Adrese onako

Bla

Covjek potopljen u stvarnost gubi od kriticke moci koliko je teska njime zauzeta stvarnost.
Tesko Bogu s nama kakvi smo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Prijatelji sirotinje nemaju net stranice(osim Nidze, ali on je pozer:)
-

Sta gledas, jel igra mecka, a i ti, razidjite se drugarice, necu ti ponavljati
43818