U nebu su tri rupe, tri figure, s njima zakopano sto je tvoje, moje, nase, taj presjek skupa neprestano jase, ove kosti matore, moje, sto ko temelji pristojnosti stoje, i ja, nasilnik bez srece, na prvoj padini u provaliju skrecem. Ne bi do razuma, ni logici ne tezim, hocu samo da lezim sasvim nadomak ceznji.
Svjetlana juce ti je bio rodjendan. Mi smo dosli do tebe. Na groblje
Ethics Svidjalo mi se to sto ima da ponudi, cak bi rekao i hvala, imala je vise, da covjek poludi, nego sto bi ijednom dala. Pricala je lijepo, smijala se pri tome, sijala je cijelim bicem, pitah se cemu, kome. Na kraju cu podviti rep, kao matori dzukac, nemas sta traziti tu, vrijeme za metamorfozu,…
Juce sam plakao vise nego za tobom
Ima dugo kako se zagledala u Osmana. Imalo se sta i vidjeti, bio je krsan, nije se znalo jel visi il siri, a oci, hej oci, ko ugarak, sjevnule bi ispod fesa svaki put kad bi okrenuo svoje nasmijano lice. A nije ni njemu bilo svejedno, makar u pocetku, i dok je nije zamanto. CEsto…
I tako, novi dan pred nama, nekakvo ice i pice, nekakva slava, nada mnom sjena, tama, odzvanja tisina, bez price. Nek ti je sa srecom, drago bice, mnogo ljubavi, nasmijanih ljudi, neka ti vjecito svice, nek zora ti rudi.
Svi bi da budu Bukovski, Da piju, tucaju se i biju, I slazu iskrene rime. Ali ne moze, Nije sve prosto, Osvajati prostor u glavama Tezak je pos'o, I biti svoj, A biti svaciji, Duh segnuti, A tijelo ne taci. Svi bi da budu Bukovski, A ne svoji, Iskreni u tonu, Mirni i srecni, Osobeni,…
Ne mozes da znas sve Jer znas i previse, Osjetis me kao Zemlja vodu prije kise, Znas kako mislim, Predosjecas kako disem, Poslusaj moj mukli monolog Prepoznaces svrhu moje price prenesose mi je nagovjestaji Sablasti, I mnogo, mnogo vise Rekao bih jos, Ali neka, tise, Sa vec recenim Pretvorih se u klise.
Zena Kad bi predmet moje ljubavi bila jednostavna zena pratila bi me kroz zivot, kao sjena nikad zamisljena umorna, ni snena. Savrsena. Robot zena. Note to self biti dobar biti dobar biti dobar biti dobar biti bolji nego sto zaista jesi.
I vucem lajen sa turcinom, ne zanosim se velicinom. bahat sam sa zaduzenjima, vidim sta smijem i mogu, da me vide potukli bi me do nogu. Borba, jutro, ili dan je vec, od dima odvise ne vidim, vrijeme je lec. pocetak, il kraj, vise nije bitno. Otici cu kad je pravo vrijem, nepobitno. Metalika