Spokoj

Proslo je vec neko vrijeme. Ali nije imao mira, osjecao je njeno prisustvo na svakom koraku, u svakoj stvari, osobi. Bio je ocajan. Toliko ocajan da je posegnuo za knjigama samopomoci. I poslije neznanog broja pocjepanih stranica i bijesnih bacanja, sutiranja istih naisao je na nesto sto mu se ucinilo zanimljivo. Kaze neka teta da poslije veze u koju je osoba bila veoma emotivno upletene prvi korak je skupiti sve stvari koje te podsjecaju na tu osobu i zapaliti ih. Prvo se nasmijao na tu pomisao. Onda je poceo da razmislja o njoj. I znao je da ce to na kraju uraditi, ali se opirao, jer nije zelio da izgubi sve sto ga veze za nju. Konacno je odlucio i poceo da skuplja stvari po stanu. Figuricu samuraja, omiljenu knjigu, sat, sliku… Tek je zavrsio sa dnevnom sobom a na stolu je bila vec poprilicna gomila stvari. Definitivno ce to da uradi. Poceo je fanaticno da vadi stvari sa polica, ormana, iz kupatila. Dnevna soba je bila prepuna stvari koje je ona kupila, voljela, koje su je podsjecale na njega. Nagurao je i namjestaj i legao je na gomilu. Razmisljao je da li je to sve. Nije bilo. Ostalo je jos mnogo mjesta, stvari koje su zajedno radili. Njih nije mogao zapaliti. Uzeo je benzin i pustio ga da se sliva niz njega i stvari. Dobar savjet, rijesice svoje probleme. Mir, konacno

torus
Mlad, protracen zivot, ljepota ziva, bice bolje, nada zadnja umire, vazan je osmijeh, ma koliko to idiotski i isprazno zvucalo

4 komentara

Komentariši