Ser Isak Njutn

Bilo je zanimljivo kako zivot moze da se poigra sa tobom. Ser, kakva smijurija. na kraju krajeva zasluzio je, nakon svega. Rano je ostao bez oca, a majka ga je ostavila sa bakom zbog gada za kojim je otisla. Prokleta kucka, sve je ucinila da ga unisti. Srecom naisao je na gospodina Stouksa. Susret koji mu je promjenio zivot. Heh. Nema vjecnog zivota bez istinske patnje.Jedna od stvari koje mi je rekao. Da ih nikad ne zaboravim. Dolazio je par puta za vrijeme predavanja i nisam mislio da njegove posjete imaju nekog znacaja za mene. Dok nisam dobio pozvi da poslije casova dodjem do kancelarije direktora. ovakve vrste poziva nisu bile uobicajene. Ogromna drvena vrata sa rezbarijama, Pakao, kako sam kasnije saznao. Stojao je sa lagnim smjeskom kad sam usao. Ponudio me da sjednem. Prvo je poceo sa mojom zivotnom pricom. Znao jesve do najsitnijih detalja. I onda je presao na stvar. Rekao mi je da pripada jednoj drvenoj rasi i da su ga zvali mnogim imenima prije nego je dobio ovo danasnje. Rekao je i da moguda ga zovem Henri, jer ime nista ne znaci. Ponudio mi je zivot, i to ne bilo kakav, vjecni. Da je slucajno bio ista manje oddirektora moje skole ismijao bi ga, surovo, kako su to moji vrsnjaci precesto cinili. I pored tog autoriteta on je znao neke stvari o meni koje niko, osim mene samog, nij mogao znati. Potom mi je rekao da rpvo moram da mu budem hrana neko vrijeme i da je to mucno i bolno iskustvo, ali da se isplati. Realno nisam imao sta da izgubim, zivio sam sa majcinom majkom i strastveno mrzio njenog novog muza, zamjenu za mog oca.Pristao sam. Mjesecima sam dopustao gospodinu Stouku da isisava zivot iz mene. Za to vrijeme smo pricali o filozofiji, matematici, umjetnosti. Osjecao sam da mi sve te stari koje sam smatrao teskim i koje mi nikada nisu pretjerano dobro isle sada postaju jasne i jednostavne. Osjetio sam da se mijenjam. Majka me pozvala da se vratim kuci, ali Henri je nasao nacin da je ubjedi da me vrati u skolu. Bilo je vrijeme za ritual. Lezao sam na okrugloj kamenoj ploci, na kojoj je bio izdubljen crveni pentagram. Presjekao mi je vratnu zilu, zile na zglobovima ruku i na nogama. Potom je posjekao svoj zglob i pustio da mu krv kaplje na moje rane. Krv mi je tekla niz kamene zljebove, slivajuci se u jedan pehar. On je pio iz nnjega, dok mi rane nisu zarasle. Poslije mi je rekao da samo jedan od hiljadu prezivi ritual. bio sam izabran an vise nacina. Prva stvar koju sam uradio bila je ubistvo ocuha. Onda sam malo divljao, one hiljade za cije smrti sam kriv pravdali su kugom i dodavali su broju zrtava te bolesti. Umorio sam se i od smrti i odlucio da se skrasim. Bavio sam se naukom, postao prorok novog doba. Kao bilo koji od nas, regrutovanih. I sad gledam sa nostalgijom na to doba, na pocetke, na vrijeme kad sam se sluzio svojim imenom. Sad, dok sjedim u parku i sa lazom paznjom gledam u Tajms i, kao, pijem kafu iz papirne case. Trazim segrta. Treba nam malo naucne revolucije. Sisari ponovo trebaju nasu pomoc

torus
Mlad, protracen zivot, ljepota ziva, bice bolje, nada zadnja umire, vazan je osmijeh, ma koliko to idiotski i isprazno zvucalo

Komentariši