‘91. (omaz Milanu Mladenovicu)

(Og)n(j)ista

Kroz kuce nasih predaka
samo hladna jeza probija
zgasla ognjista i prazna kolijevka,
Zaboravljeni osmjesi grle zivotne radosti drhteci.

Sahranjena pravda lezi na srcu ko gromada,
sto je manja krivica to teze pada.

Nebo pije uzdahe,
salje prikaze protiv zaborava,
stitnik ljudskih prava.

Da mi bi umrijeti
odmorila bi se
kaze moja stara.

A ko bi nju mogao da sprijeci

Klica

Klija duboko u meni
zdere i guta,
cemer i jad
tuga sve brise sa svog puta.

Kad pobjedi nestacu
na gubitku smo
i ona i ja

Himna

I dva i tri prsta
plasim se i polumjeseca i krsta,
obe vrste bradonja su strava
dok ne padne mrtva glava.

Djeca bez buducnosti,
djeca bez proslosti,
daleko smo dosli s tim.

torus
Mlad, protracen zivot, ljepota ziva, bice bolje, nada zadnja umire, vazan je osmijeh, ma koliko to idiotski i isprazno zvucalo

Komentariši