U nebu su tri rupe, tri figure,
s njima zakopano sto je tvoje, moje, nase,
taj presjek skupa neprestano jase,
ove kosti matore, moje,
sto ko temelji pristojnosti stoje,
i ja,
nasilnik bez srece,
na prvoj padini u provaliju skrecem.
Ne bi do razuma,
ni logici ne tezim,
hocu samo da lezim
sasvim nadomak ceznji.
pa nije valjda nestalo inspiracije
nije je nikad ni bilo