‘91. (omaz Milanu Mladenovicu)

(Og)n(j)ista Kroz kuce nasih predaka samo hladna jeza probija zgasla ognjista i prazna kolijevka, Zaboravljeni osmjesi grle zivotne radosti drhteci. Sahranjena pravda lezi na srcu ko gromada, sto je manja krivica to teze pada. Nebo pije uzdahe, salje prikaze protiv zaborava, stitnik ljudskih prava. Da mi bi umrijeti odmorila bi se kaze moja stara. A…

Nastavi čitanje →

Utopija

Sve mu je djelovalo normalno. ustao je jako rano, kao i svaki dan, iako je je legao oko jedan vec u 6 je bio na nogama, spreman za nove radne pobjede. Odradio je jutarnji set vjezbi i otisao pod tus kad je cuo zvono. Komsinica prekopta. u donjem vesu. Trazi soljicu secera. Ok, i cudnije…

Nastavi čitanje →

Spokoj

Proslo je vec neko vrijeme. Ali nije imao mira, osjecao je njeno prisustvo na svakom koraku, u svakoj stvari, osobi. Bio je ocajan. Toliko ocajan da je posegnuo za knjigama samopomoci. I poslije neznanog broja pocjepanih stranica i bijesnih bacanja, sutiranja istih naisao je na nesto sto mu se ucinilo zanimljivo. Kaze neka teta da…

Nastavi čitanje →

Retard

Stojao je u cosku i prezrivo gledao po sobi. Za prezir niko nije mogao da zna sem njega jer mu je lice prekrivala njegova standardna grimasa. Grimasa za zurke. Pljunuo je, glasno, hranu na nekog jadnika, a punom sakom je zagrabio hranu sa prepunog tanjira i bacio je na drugog. Sobom se prolomila salva smijeha….

Nastavi čitanje →

Prokletstvo

Razvezao je duvankesu. bijesno. Uzeo je grumen duvana i razvukao ga po papiru. Lagano je uvijao papir medju prstima. Skoro da je zaboravio malopredjasnje dogadjaje. Spustio je svjeze smotanu cigaru na sto. Nasuo je rum u casu i iskapio je. Nasuo je jos jednu. Lagano je povukao stolicu, sjeo, podigao noge na sto. Zapalio je…

Nastavi čitanje →

Plijen

Bio je ponosan, kako ce ga samo slaviti citav Copor kad stigne. Naravno ako stigne. Morao je stici. Jutros nije mogao ni da sanja, nadaos se da ce uhvatiti veliku bubu, ili pacova, ovako nesto nije mogao ni da sanja. Jer nikad nije vidio toliko mesa u jednom komadu. Cak ni Vodja, koji je, pored…

Nastavi čitanje →

Noc

Tiho, nek bujica rijeci Osjecaje ne prijeci Da isplivaju. Ulud kameno lice, Ispod sve te price Iskri zdenac gorcine Sto vrisku i bijesu brise ime Njezno, blago, Dok ne ostane samo ono Sto nekad bi drago, U vremenu kad je mladost, Glupost sto pravo joj je ime, Upravljase svime. Bah

Nastavi čitanje →